Pre svega da čestitam Novu godinu i da vam svima poželim da vam se bar za delić ostvare snovi, bilo oni mali, bilo najluđi (mada ja glasam za ove druge 😜).
Prođe i to praznično čudo, za nas u vrlo zanimljivom internacionalnom okruženju: dvoje Makedonaca, dvoje Indijaca, Libanac, Filipinac i nas dvoje 😃. Sve ima neku svoju kosmičku logiku pa i ovaj sastav nije slučajan. Sve nas povezuje domaćin, Tihomir. Indijka je njegova drugarica sa fakulteta koja je sa bratom došla da ga poseti i vidi Oman. Makedonka mu je drugarica iz Skoplja koja živi sa pričljivim i stalno nasmejanim Libancem, Filipinac mu je bio gost preko AirBnB (kao i mi) dok je radio u Dubaiju (njega smo već bili upoznali na jednom od izleta), a sa naše strane mu hvala što je i nas uračunao u prijatelje (već sam pisala da smo mi njega od prvog dana štiklirali).
Znam da vam je zanimljivo šta smo pili, ali pošto ja u tom pogledu nisam zanimljiva uopšte (žensko veče kod Olje je ipak bilo izuzetak 😁 😇) i pila sam vodu, onda da samo pomenem da se uglavnom pilo pivo (Hajniken u limenci i jedno nepoznatog porekla u flaši koje je brat Indijac zubima otvarao i svaki put zapanjio Filipinca tom svojom veštinom), a Srđan je prednost dao vinu.
Svako je po malo puštao muziku iz svog okruženja, a naše boje su branili SARS i Dubioza kolektiv i mogu vam reći da im se svidelo. Makedonski izbor su (pretpostavljate) bili Toše i Karolina, a treću pesmu čuvam kao džoker za Božićnu objavu, štosna je videćete. I indijska nije bila loša, vrlo je ličila na neki od City records hitova. Znate kako kažu – mi krademo pesme od Grka, Grci od Turaka a Turci od Indijaca 😀. Filipinac i Libanac su odustali od nadmetanja jer je razgovor vrlo živo tekao i svi smo sa zanimanjem slušali iskustva makedonskog zeta iz Libana kad je bio predstavljen familiji 😀, ali i putešestvija Filipinca koji je (opet putem couchsurfinga) obišao (ali bukvalno) celi svet. U Beogradu su ga zvali „Princ of Krnjača“ (sa naglaskom na drugom slogu 😃) i nije baš imao monogo sreće sa domaćinom vegetarijancem 😁. Čak i tako je zapamtio dve reči – burek i ćevapčići, a da mu je Srđan bio domaćin zapamtio bi kompletan sadržaj + index iz Srpskog narodnog kuvara
😋.
Ako ste mislili da smo gledali neki vatromet ili slično, nismo! Ovde se Nova godina ne obeležava ni na koji način. Nešto Božićne dekoracije u delovima grada u kojima žive stranci, to je sve. Doduše, mogli smo za neverovatnih 80 reala (oko 200$) da odemo u Interkontinental, na zabavu sa pevanjem gde je samo pevanje gratis, a sve ostalo se masno plaća.
Dobro je nama bilo i ovako, uz pice i indijsko jelo imena koje se ne da preneti na papir, ali zato tera avion iako je „mild spicy“ 😊. Srđan se po svom (strogom) kriterijumu obrukao sa grčkom pitom od spanaća koju nikako nije mogao ispeći u našoj rerni koja je u stvari ogromna mikrotalasna. Naravno da to nije smetalo Filipincu (sve vreme je zvao burek) i Libancu da je smažu u slast. Indijci su je učtivo pohvalili, ali su se uglavnom služili svojim (kao non-spicy) specijalitetom i nekim prženim cvetićima od pirinča (ukusa kao flipsi). Tihomir je celo popodne bio seckao neke „ruske“ salate, ali očito uzalud jer su ih zaobilazili iz nepoznatog razloga 😇. Svejedno, bio je dobar domaćin i celo veče će nam ostati u lepom sećanju iako bez ludila i pompe.
Ovaj post je pretekao neke druge koji su, po hronološkoj hijerarhiji, trebalo da se napišu ranije, ali Nova godina ipak zaslužuje da je makar datumski malo ispoštujemo, kad smo se već stisli za 200$ i propustili provod u Interkontinentalu 😃.
Pošto nema mnogo slika, pridružujem i Srđanove sa Indijcima od prethodnog dana kad je sa njima špartao po Muskatu.
Srećna Nova još jednom, ovo je moj poklon za vas 😘 i nadam se da nisam preterala.







NASTAVAK: BOŽIĆ